Učiti što smo zaboravili

Trauma je izazvana nesavršenom tjelesnom reakcijom na situaciju koja nas je preplavila jer nismo imali kapacitet i potrebnu podršku da se sa njom nosimo.

Čovjek pripada sisarima. Nervni sistem sisara ima široke mogućnosti reagovanja na opasnosti. Prva reakcija je jedinstvena sisarima. Ako nam je dobro razvijen taj noviji dio nervnog sistema (socijalni nervni sistem), iskoristićemo prvo komunikaciju da ublažimo opasnost i da dobijemo na vremenu da procjenimo tačno o čemu se radi: Tražićemo kontakt očima, rukom, pričaćemo umiljatim glasom. Onda nam simpatikus naoštri čula i puni nas dodatnom snagom da možemo da se borimo, da se dodvorimo ili da bježimo. Ako ni jedno od toga ne dolazi u obzir, preuzima stari dio parasimpatikusa i glumimo da smo mrtvi. Metabolizam se uspori, ne osjećamo bol. Kad prodje opasnost, tijelo koristi tremor (trešenje) tkiva i mišića da se oslobađa viška tjelesne hemije i vraća se u normalu. Ali mi ljudi smo odučeni od te mogućnosti završetka kruga aktivacije i stresne situacije ne prolaze u našim tijelima. Stresne reakcije se gomilaju i postajemo trajno nadraženi (uvijek spremni na borbu ili bijeg) ili hodamo kao zombiji u zaleđenom stanju kroz život. Traumatizovani smo.

TRE (Trauma and tension release exercises) je metoda koju je utemeljio Dr. Bercelli. On je radio dugo u postratnim zonama ovog svijeta i tražio mogućnost kako da osposobi ljude da se samostalno nose sa svojim traumama. TRE obuhvata set od 6 vježbi koji dovodi mišiće u stanje umora. U ležećoj poziciji se onda dozvoljava mišićima da se tresu i da se tako rješavaju svega što je skladišteno u njima. S vremenom tijelo samostalno reguliše tjelesnu hemiju i trešće se kad mu je potrebno, tako da nema više nagomilavanja tjelesne hemije. Efekti ovog rada su čudesni.